"zar nije vrijeme…

"Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina spomene.”

Govorimo o tvrdoci srca onih koji su se prihvatili za Allahovu vjeru i sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ne onih koji ne znaju za drugog boga osim strasti i prohtjeva i ciji život prode, a ne saznaju za džennet na dunjaluku, koji se zove iman. Znaci, govorit cemo o tvrdoci srca koja je prisutna kod vjernika i vjernica, i uzrocima koji dovode do toga.

Razlog govora o tvrdoci srca baš kod ove skupine ljudi, više je nego ocita, jer nam je svima poznato da su najtvrda i najzabludjelija ona srca koja skrenu, nakon što su saznala istinu. Kažu ispravni prethodnici: "Nema tvrdeg srca od srca onoga koji zna istinu, kada otvrdne."

Kaže Allah dž.š.: "Zatim su im srca otvrdla, nakon toga, i postala su kao kamen ili još tvrda." (Prijevod znacenja - Bekare, 74.)

Kaže šejh Abdurahman Es-Sa'di, u komentaru ovoga ajeta: "To jest: Vaša srca su postala tvrda i gruba, tako da na njih ne djeluje nikakav savjet. To se dogodilo nakon što vas je Allah obasuo velikim blagodatima i pokazao vam mnogobrojne dokaze (ajete). Nije se nikako smjelo dogoditi da vam otvrdnu srca, jer ono što ste vidjeli (doživjeli) moralo je kod vas prouzrokovati nježnost srca i njihovu predanost.” (Tefsir Sa'di, 37 str.)

Allah, dž.š., je tvrdocu srca i na drugim mjestima u Kur'anu spomenuo, kao što kaže u 22-gom ajetu sure Zummer: "Teško onima cija srca ostanu tvrda kada se Allah spomene. Takvi su zaista u ocitoj zabludi."

Medu najznacajnijim uzrocima tvrdoce srca su sljedeci:

Grijesi.

Kaže Allah, dž.š.: "A nije tako, ono što su uradili, prekrilo je njihova srca." (Prijevod znacenja -Al-Mutaffifun, 14.)

Rekao je Abdullah ibn Mes'ud: "Kada god covjek uradi grijeh, na njegovom srcu se utisne crna tacka, sve dok mu srce potpuno ne pocrni.”

Kaže Mudžahid: "To je kada bude cinio grijeh za grijehom, sve dok mu grijesi ne opsjednu srce i ne postane mrtvo."

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: "Njihovi grijesi su ih sprijecili da predu razdaljinu koja je izmedu njih i njihovih srca, tj. da dodu do njih (srca) i uvide (nadu) ono što ce ih popraviti i ocistiti, a s druge strane, što ce ih uništiti i upropastiti. Zatim su ih sprijecili da predu razdaljinu koja je izmedu njih i njihovog Gospodara, i da njihova srca, zasluže Njegovu blizinu i plemenitost... Grijesi koje su pocinili postali su zastorom izmedu njih i njihovih srca, i izmedu njih i Njihova Gospodara." (Bedain-t-tefsiri, 5/155)

Prenosi Imam Ahmed u Musnedu i Tirmizi od Ebu Hurejre da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: "Kada vjernik uradi grijeh, na njegovom srcu oslika se crna tacka. Kada se pokaje, ostavi grijeh i zatraži oprosta, srce se ocisti. Ako poveca griješenje, poveca se i crnina, sve dok mu ne prekrije srce. To je zavjera koju je Allah spomenuo u Kur'anu: "A nije tako, ono što su radili, prekrilo je njihova srca."

Kaže Abdullah ibn Mubarek: "Vidio sam da grijesi umrtvljuju srce, a ustrajavanje u njima vodi poniženju. Ostavljanje grijeha daje srcu život i bolje je covjeku da ne sluša svoju dušu."

Mnoštvo govora bez spominjanja Allaha dž.š.

Prenosi Imam Tirmizi od Ibn Omera, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: "Cuvajte se mnoštva govora u kome se ne spominje Allah dž.š., jer to može biti uzrokom tvrdoce srca. Znajte da su najudaljeniji ljudi od Allaha oni sa tvrdim srcima.” (hadis pored Tirmizije bilježe Ibn Merdevejh, Ibn Šahin u "Tergibu fi z-zikri", Malik u "Muvetti", a kaže Tirmizi za njega da je hasen)

Cijenjena braco i sestre, gdje smo mi danas, gdje su naša sijela i sastajanja, kao što su bila sijela i sastajanja prvih generacija.

Ne možemo se samo požaliti na to da nam prolaze sati, dani i mjeseci u mnoštvu govora u kome se ne spominje Allah, nego na ono što je puno opasnije i štetnije a to je da u tom govoru ima mnoštvo zabranjenih stvari; od ogovaranja, prenošenja tudih rijeci, ružnog govora i tome slicno.

Previše smijeha.

Kaže Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg bilježe Imam Tirmizi i Ahmed u "Musnedu" od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: "Cuvajte se mnoštva smijeha, jer to umrtvljuje srce." Za ovo nam je najbolja potvrda vlastito iskustvo. Da li smo ikada pretjerali u smijanju, a da nismo poslije toga osjetili mrtvilo i tegobu u izvršavanju ibadeta i onoga što nam je Allah naredio? Odgovor ostavljam svakom od nas pojedinacno.

Najcešci uzroci mnoštva smijeha su šale, vicevi i dosjetke koje su ljudi izmislili radi razonode, zabave i "razbibrige", kako to oni smatraju. Za ovo se prenosi žestoka prijetnja Poslanika, s.a.v.s., u hadisu, kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, sa vjerodostojim lancem predaje. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Teško onome koji laže (izmišlja) da bi time nasmijao ljude. Teško njemu. Teško njemu.”

Još žalosnije od ovoga jeste što ceš naci medu vjernicima one koji znaju malo Kur'ana i sunneta napamet i pravdaju se da nisu u stanju da puno nauce, a sa druge strane, napamet su naucili "audiciju", "nadrealiste" i neke druge kasete koje su snimljene i emitovane samo zbog toga da bi kod covjeka, muslimana, ubile ozbiljnost, skrušenost i odvažnost. Jasno je da osoba koja nema ozbiljnosti i koja sve posmatra kroz prizmu šale, ne predstavlja veliku opasnost po nevjernike i njihove planove.

Pretjerivanje u jelu i picu, odosno prejedanje.

Kaže Allah dž.š.: "O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hocete da molitvu obavite. I jedite i pijte, samo ne pretjerujte. On ne voli one koji pretjeruju." (Prijevod znacenja - Al-A'raf, 31.)

Kaže Abdurrahman Sa’di u komentaru dijela ajeta: "... samo ne pretjerujte." - "Pretjerivanje može biti uzimanjem više od onoga što je covjeku potrebno i uzimanjem raznovrsnih jela, pica i odjece, ili prelaskom sa onoga što je dozvoljeno, na ono što je Allah zabranio.” (Tefsir Sa'di, 249. str.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi cesto su bili gladni, a znamo da Allah, dž.š., nije svome Poslaniku odabrao (dao) osim ono što je najbolje i najvrednije. Da je vrijednost i dobrota bila u njegovoj sitosti i posjedovanju raznovrsnih lijepih jela, sigurno bi mu to Allah, dž.š., dao.

Prenose Buhari i Muslim od Aiše, r.a., da je rekla: "Od kada je Poslanik, s.a.v.s., prešao u Medinu, njegova porodica nije nikada tri dana uzastopno imala pšenicnog hljeba.” I medu ashabima nalazimo one koji su oponašali Poslanika, s.a.v.s., u ovome a koji su bili u mogucnosti da jedu, kao što je slucaj sa Omerom Ibn Hattabom i njegovim sinom Abdullahom. Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: "Malo hrane biva uzrokom nježnosti srca, jakog razumijevanja, duše, slabljenja prohtjeva i srdžbe, a mnoštvo hrane uzrok je suprotnih pojava od ovih." (Tezbijetu-u-nefsi, 40. str.)

Prenosi Imam el-Mervezi da je rekao Imamu Ahmedu: "Da li covjek može osjetiti nježnost srca kada je sit?", rece imam Ahmed: "Ne mislim da može.” Prenose neki od selefa da su mladici iz Benu Israila bili u ibadetu (isposništvu). Kada bi se približio iftar, ustao bi jedan od njih i rekao: "Ne jedite mnogo i ne pijte mnogo, jer cete tada mnogo spavati i mnogo izgubiti." (Tezbijetu-u-nefsi, 41. str.)